Oduvijek je postojala priča o životu nakon ovotijelesnog života. Mistika koja obavija ovu temu proteže se odavnina i još je uvijek aktualna. Svakako ne možemo više toliko pritiskati i zatvarati oči pred jasnoćom, tako da nam zaista postane smiješno ako netko i pomisli da će zidić napravljen oko groblja zaista ograničiti i zaustaviti duše koje su promijenile svoj oblik. Također, suludo je više zatvarati oči pred spoznajom da je ovo tijelo koje imamo samo zidić oko naše duše koji mu daje konkretnu formu, baš kao i zidić oko groblja.
Kako bi to mjesto fokusa, ta duša, mogla proživjeti iskustva po koja je i došla na ovaj svijet te se još više obogatila sjajem božanskog postojanja, ne možemo, niti trebamo, bježati od svojih predaka, svojih korijena. Zašto baš ta obitelj za mene? Zašto baš ti preci? Pogledaj temu patnje života koja se ponavlja u vašem snažnom, magičnom, obiteljskom miceliju. Vaša zajednica, zvana vaša obitelj, poslana je na ovaj planet, svatko sa svojim ulogama, zadacima i temama koje su važne da se nadopunjuju i rastvore u cijelom kolektivu.
Svaki čovjek ima svoju patnju, svoju priču, svoju temu. I svakome od nas je naša patnja najveća i najjača. Ali nikada nijedna patnja nije jača i veća od onoga što tvoja uloga u tvojoj obitelji može podnijeti i tako donijeti iscjeljenje u sve dijelove korijena, svih generacija tvoje obitelji. Za ovo putovanje zvano život, ali i smrt, nužno je otvoriti svoje srce, um i tijelo. Otpustiti viškove, vraćajući se uvijek i stalno u sada i ovdje. Svjesnost života u svakom momentu udaha i izdaha vodi nas, ne samo u kreiranje života iz točke najveće radosti, nego i u mogućnost napuštanja ovog tijela u potpunoj svjesnosti odabira gdje će naša duša dalje nastaviti putovanje.
U nesvjesnosti života ili u nekoj jako snažnoj i neiscjeljenoj traumi i boli, najčešće duše zapnu među svjetovima. Kao da je u ovom životu nešto nedorečeno pa ne mogu otići u vječno svjetlo. Tako duša, umjesto da slobodna, prozračna i puna ljubavi svijetli, leti i bira gdje će se kretati, ostaje zapeta u boli, patnji i nedorečenosti. Često nam se takve duše javljaju na razne načine. Na primjer, sanjaš nekog pokojnika iznenada, niotkuda. Pojavi ti se odjednom u mislima, vidiš predmete ili čuješ glazbu koja te odmah podsjeti na pokojnika. Osjetiš miris umrlog iznenada itd.
Sjeti se da kreacija ne radi greške i slučajnosti ne postoje. Duša ti se javlja jer joj je potrebna pomoć, medij koji će je osloboditi. Također, ako duša i jest slobodna, naši preci i pokojnici vole da im podarimo pažnju. Vole onako slobodno i lepršavo biti tu za nas, posjetiti nas. Oni žive u nama, kroz nas. Tako da s vremena na vrijeme, dobro je napraviti neki mali ritual za sebe i pokojnika. Na primjer, baka je voljela ritualnu kavu. Uzmi jedan dan, vrijeme, gdje ćeš upaliti svijeću, pročistiti prostor, posvetiti ga, skuhati sebi i baki kavu, poslužiti je za obje i pozvati baku na šalicu razgovora. To vrijeme odvoji samo za nju i sebe, samo za vaš ritual.
Možeš pričati s bakom ili samo slušati, promatrati misli, okolinu, mirise, zvukove, slike, emocije. Na koji god način, pokojnik će sigurno uzvratiti komunikacijom. Možeš čak i postaviti sebi važno pitanje i otvoriti se da ti odgovor dođe u bilo kojem obliku, bez očekivanja i čekanja kada će to biti. Možda ćeš biti odmah spremna i dobiti odgovor, a možda je potrebno još nekoliko koraka da bi ti se odgovor otkrio, ali sigurno neće izostati.
Kada osjetiš da je dovoljno, ispij svoju šalicu do kraja, a bakin crni kavu predaj Majci Zemlji uz riječi zahvale što te posjetila i odvojila vrijeme za tebe. Isto možeš napraviti i s čajem, kolačem, jelom – što god je taj pokojnik, koji se javio za komunikaciju, volio. Ritual možeš ponavljati kad god ti dođe i s bilo kojim pretkom. Također, dobro je i lijepo imati na sjevernoj strani svog prostora oltar predaka. Na oltaru je dovoljno imati sve elemente poput vatre – svijeća, zraka – pero, zemlje – cvijeće ili neki cvijet u tegli, vode – kalež s vodom. Možeš staviti i neke drage predmete predaka ako te to privlači i želiš, ali ja osobno to ne radim. Dovoljni su elementi i pažnja koju pokazuješ prihvaćanju, poštovanju i ljubavi prema svojim korijenima, svojim precima i sebi samome.
Zato, ukoliko ti se javi neki od pokojnika na bilo koji način, znaj da je najbolji poklon duši koja je napustila ovo tijelo zapravo sloboda. Rituali smrti poznati su u mnogim tradicijama, religijama i znanjima. Koji god način da te pozove, otvori se da pokloniš najveći dar svojoj pretkinji ili pretku, samom sebi i svim generacijama tvoje obitelji, a tako i cijelom kolektivu.
Strah od Smrti, bas kao i od Zivota, nije ti potreban.
Nikada nisi sam!
Ako te pozove nacin na koji mi to radimo, osjeti se slobodan kontaktirati me.
Aho! Namaste !
